Tko su i odakle hrvati

Udruga hrvatski ratni veterani Zagreba i Zbor udruga hrvatski ratni veterani već tradicionalno četvrtkom organiziraju znastveno stručne tribine, okrugle stolove i predstavljanje knjiga pod naslovom “Hrvatska danas”.

U četvrtak 18.04.2019. godine u prostorijama udruge oddržana je 81. Stručno znastvena tribina pod naslovom ” Od pradomovine i domovine-tko su i odakle hrvati”.Uvod u tribinu i moderator bio je mr.sc. Zvonko Sesar .

Tribini su nazočili; Luka Bebić bivši predsjednik Sabora RH – prof.Zdravko Tomac potpredsjednik ratne Vlade RH 1991.g.- prof.Nikola Debelić sveučilišni profesor i mirovini, glazbenik i diplomat-dr.sc.Mišo Munivrana znastvenik i diplomat- prof.Ivan Biondić i mnogi članovi udruge i gosti.

Predavanje je održao Mijo Ćurić. U svom predavanju govorio je o izvorima identiteta i konutinuiteta od staroga vijeka do našega doba hrvatskog naroda i suverene države Hrvatske.

Podrijetlo Hrvata još uvijek nije razjašnjeno.Razna su se mišljenja u povijesnoj znanosti iskristalizirala u četiri osnovne teorije o podrijetlu Hrvata,dok ostala mišljenja predstavljaju više ili manje uspješne varijacije jedne od ovih teorija.

Slavenska teorija koju je postavio Franjo Rački govori da su Hrvati jedno od slavenskih plemena koje doseljava u seobi Južnih Slavena.

Teoriju o socijalnom dualizmu postavio je Vjekoslav Klaić. Po njegovu je mišljenju pleme Hrvata doselilo na prostor današnje domovine i potčinilo Slavene svojoj vlasti,pri čemu su Hrvati stvorili vladajući sloj,dok su Slaveni bili njihovi podložnici.

Gotska teorija smatra Hrvate potomcima slaveniziranih gota.Ta je teorija bila zasnovana na pogrešnome tumačenju djela splitskog arhiđakona Tome “Povijest salonitanskih i splitskih biskupa”,važnog izvora za najstariju povijest Hrvata nastalog u 13.stoljeću.

Četvrta teorija, ujedno i najpopularnija, iransko-kavkaska, tvrdi da su se Hrvati doselili iz Irana, a zasnovana je na nalazu dvaju natpisa na području ušća Dona u Azovsko jezero, tzv.Tanaiskim pločama, s imenima Horoathos i Horuathos koji se mogu povezati s hrvatskim imenom, te na sličnosti imena Hrvat s imenom perzijske pokrajine Harahvatije (područje današnjeg Afganistana oko grada Herata) U blizini afganistanskoga grada Kandahara, na mjestu nekadašnjega glavnoga grada države Harahvaiti (Harahvatije), danas se nalazi selo Haravacija. U tom se selu mogu vidjeti isti onakvi pleterni ukrasi kakvih ima i u Istri i na otoku Krku, a današnjim najstariji pisani spomen Hrvata na pločama nađenim kod crnog mora.

Podrijetlo imena Hrvat tumači se različito. Ima mišljenja da ono u početku nije imalo etničko, nego društveno, odnosno statusno značenje. Znanstvenici se danas slažu da ime Hrvat nije slavenskoga podrijetla, a mnogi jezikoslovci smatraju da je staroiranskoga postanka. Car Konstantin Porf. tumačio je ime Hrvati kao one “koji imaju mnogu zemlju” Najstariji dosad poznati spomen hrvatskoga imena javlja se u zapisima mitansko-huritskoga kralja Tušrate (1420.-1400.pr.Kr), koji sebe naziva “veliki kralj, kralj od Mitanije”, a svoju državu Huravat Ehillaku – Hrvatsko Kraljevstvo.

Sve hrvatske naraštaje, od XV.st. prije Krista do danas, povezuje neprekinuti i neraskidivi vez, zlatni lanac hrvatskoga imena: H(u)R(a)VAT, H(a)R(ah)VAT, H(a)R(ah)VA(i)T(i) ,H(a)RVAT ,A(u)RVAT ,H(a)R(ah)VAT(i?) ,H(a)R(au)VAT(im) ,H(a)R(au)VAT ,AR(i)VAT ,ARV(i)AT ,H(o)R(o)VAT(hos) ,HR(o)VAT(oi) ,HRVAT.Kako se vidi iz ovog niza, u svim višetisućljetnim oblicima hrvatskoga imena postoji današnje stegnuto ime Hrvat.

Iz svoje pradomovine Hrvati su današnju domovinu kao duhovnu baštinu donijeli visokorazvijenu umjetničku vještinu klesanja ukrasnoga pletenca, te vladarske naslove kralj, ban, knez. Inače vladarsku ustanovu bana nije poznavao nijedan drugi narod srednjovjekovne Europe. Donijeli su i nadasve razvijenu narodnu samosvijest i državotvornost, izgrađujući državno i obično pravo, neugasivu težnju za slobodom, ponos slobodna naroda koji nikada nikoga nije tlačio niti se dao tlačiti, vjernost i rodoljubje, osjećaj za pravednost. Neki drže da su iz pradomovine Hrvati donijeli i vlastito pismo od kojega je nastala glagoljica.
Po svemu tome Hrvatska je i u daljnjim stoljećima, pa i nakon izumiranja nacionalne dinastije, čuvala sve oznake samostalne, nezavisne države: svoj državni prostor, svoju državnu krunu, svoj zakonodavni državni sabor, svoju vojsku i svoje novčarstvo,što pokazuje koliko je bila visoka nacionalna svijest Hrvata.

U proteklih 2.500 godina prije krista od kralja kraljeva Daria Velikog i njegovog suvremenika hrvatskog kralja Vivane, bana u Perziji, do oca hrvatske suverenističke politike dr.Ante Starčevića i prvog hrvatskog predsjednika dr.Franje Tuđmana hrvatski narod i država Hrvatska imaju neprekinuti slijed života.